Održan webinar i online panel: Rješenja za trenutne izazove kompanija BH drvne industrije?

U okviru projekta EU4BusinessRecovery koji finansiraju Evropska unija i vlada SR Njemačke, kompanija Targer Engineering & Consulting je u saradnji sa GIZ-om, UNDP-om i ILO-om održala webinar i online panel pod nazivom „Rješenja za trenutne izazove kompanija BH drvne industrije?“

Da bi se odgovorilo na pitanje „Kako osigurati kontinuitet biznisa u vremenima krize?“ kroz webinare i panele diskutovalo se o perspektivama četiri ključna faktora svake kompanije:

• Tržite, proizvodi, usluge,
• SCM – Supply Chain Management,
• Radna snaga,
• Menadžment i procesi.

Prvi dio webinara i jedan panel održani su u četvrtak, 07.10.2021. Webinar je otvorio direktor i osnivač kompanije Targer E&C, Tarik Kadrispahić, koji je i moderirao cijeli webinar, a kasnije i panel. Zatim se u ime GIZ-a, učesnicima obratila Almira Kadić, savjetnica za tehničku podršku za izvozno orjentisane sektore u projektima EU4Business i EU4BusinessRecovery, pri čemu je učesnicima poželjela dobrodošlicu i pozvala ih na interakciju.

U uvodnom dijelu webinara rečeno je da neke od kompanija trenutno imaju neiskorištene kapacitete, dok druge svakodnevno primaju više narudžbi nego što mogu realizovati. Zajedničko i jednim i drugim jeste dilema oko pravca djelovanja. U kojem pravcu će se razvijati trendovi na tržištu?

Stručna izlaganja započeo je Martin Gaber, direktor za Zapadni Balkan njemačke organizacije za investiranje i trgovinu, German Trade and Invest – GTAI. Ovom prilikom govorio je o perspektivama drvnog sektora kroz bilateralnu saradnju, naglasivši da poslije prošlogodišnjeg pada, izvoz u Njemačku opet raste i to ovog puta za čak 20% u odnosu na prošlu godinu. Kako je rekao, njemačka privreda se oporavlja, a to prognozira svjetlu budućnost za BH kompanije iz drvnog sektora. Također, najavio je reorganizaciju lanca snabdijevanja s ciljem smanjenja udaljenosti kupca i dobavljača, što je još jedna od prilika za BH kompanije, kao i to da drvo kao sirovina u Njemačkoj postaje sve popularnije i sve se više koristi u izgradnji objekata. Bosna i Hercegovina na listi uvoznika namještaja u Njemačku trenutno je na 25. mjestu, iako je Njemačka na prvom mjestu liste izvoznika namještaja iz Bosne i Hercegovine. Zaista, činjenice koje ohrabruju i najavljuju povećanje potražnje u BH drvnom sektoru.

Kadrispahić je iskoristio priliku da izloži studiju glavnog američkog web portala za trgovinu namještajem, Furniture Today, o budućim strategijama lanaca snabdijevanja. Kroz studiju, svojim dobavljačima preporučuju smanjenje obima uvoza iz Azije i Kine, te kao rezervnu opciju preporučuju Centralnu i Istočnu Evropu, sa fokusom na Poljsku, Rumuniju i Sloveniju. Iz ovoga je zaključeno da i američko tržište može biti prilika za kompanije iz Bosne i Hercegovine.

Ispred Asocijacije drvne industrije i šumarstva pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH, učesnicima se obratila Selma Bašagić. Statističkim podacima pokazala je da je učešće drvnog sektora u ukupnom izvozu privrede BiH 13,1%, te da je pokrivenost uvoza izvozom 347%. U cca. 1.400 kompanija zaposleno je oko 30.000 ljudi. Najviše izvozimo u Njemačku, Hrvatsku i Italiju.

Zatim je Kadrispahić predstavio rezultate Targerovog mini istraživanja u kojem je učestvovalo 10 kompanija iz devet BH gradova. Kao najveće trenutne izazove kompanije su navele nedostatak i kašnjenje sirovina i nedostatak stručnog kadra. Čak 80% kompanija zabilježilo je porast obima narudžbi u 2021. godini u odnosu na 2019. godinu, dok je 70% kompanija porast narudžbi bilježilo čak i u 2020. godini. Također, većina firmi odgovorila je da je cijena trasporta povećana, dok je cijena sirovina drastično povećana, te da su problemi sa pravovremenom dobavom sirovima veoma izraženi.

Navedena izlaganja bila su odličan uvod za panel diskusiju u kojoj su učestvovali Ejub Begović, vlasnik kompanije EL company iz Visokog, Maja Batotić, direktorica kompanije Standard Furniture Factory iz Ilijaša, Ernad Smajić, direktor kompanije Malak Janj iz Donjeg Vakufa i Osman Ćoso, Product Manager u kompaniji Frischeis.

“Standard Furniture Factory, postoji preko 50 godina, zapošljava skoro 500 ljudi, bavi se proizvodnjom trpezarijskog namještaja i izvozno je orjentisana kompanija.” – kazala je Batotić. Dalje je navela da tokom krize nisu imali nikakvih izazova osim izazova sa sirovinom, jer su sve druge izazove prevazišli već ranije.

Smajić je predstavio svoju, već 115 godina staru kompaniju, rekavši da su prije 5 godina napravili transformaciju iz proizvodnje prozora i vrata u proizvodnju namještaja, prvenstveno kreveta. Također su izvozno orjentisani. U vrijeme korona krize bili su spremni da preuzmu rizik, te da zadrže sve uposlenike pa makar morali prodati imovinu, jer su oduvijek bili svjesni činjenice da je radna snaga najvrijedniji dio svake kompanije. Njihovi izazovi ogledali su se u porastu cijena jelovine, koju koriste kao glavnu sirovinu, te u transportu. Ipak kao najveću posljedicu krize naveo je to što su neki od inžinjera bili bolesni. Kako kaže, sve ostalo imalo je pozitivne posljedice i sada su spremni i za veće izazove.

EL company osnovana je u novembru 2015. godine, izvozno je orjentisana, a bavi se izradom DIY namještaja i namještaja za kućne ljubimce. Trenutne izazove imaju sa sirovinom i radnom snagom, a obim narudžbi raste iz dana u dan.

Frischeis, članica austrijske grupacije, sa 50 poslovnica u 18 zemalja, broji preko 3.000 uposlenih i postoji već 70 godina. Bavi se uvozom sirovina na bazi drveta, odnosno proizvoda koji se ne proizvode u Bosni i Hercegovini, te sarađuju i sa dobavljačima domaćih proizvoda. Početkom krize suočili su se sa nedostatkom materijala i nisu mogli zadovoljiti potražnju. Dalje, cijene su se mijenjale svako 15 dana i to je predstavljalo veoma stresne situacije. Trenutno, imaju otežana naplaćivanja i smanjenu potražnju repromaterijala.

Batotić je poručila kompanijama da razlikuju promet i zaradu, te da ne preuzimaju obaveze koje ne mogu da izvrše. Također, predložila je smanjenje sezonalnosti koja je u svakom biznisu sa namještajem izražena. Standard je uspio da obezbijedi poslove tokom čitave godine, te da se pozicionira na tržištu tako da može da bira kupce i poslove.

Malak Janj je kao strategiju koristio formiranje timova za različite i neovisne projekte, te se na taj način usudio na proizvodnju različitih proizvoda, prilagodivši se zahtjevima tržišta/kupaca. Trenutno rade na novi projektima i razvijaju nove proizvodne jedinice. Ova strategija dovela ih je do pozicije u kojoj mogu da biraju kupca, proizvod, ali i cijenu.  Također, Malak Janj se širi i u druge industrije. Tako njihovi uposlenici imaju priliku da napreduju i izvan drvne industrije i orjentišu se naprimjer prema metalnoj industriji. “Drvna industrija ipak radi sa kreativcima, ljudima koji poznaju rad na mašina i jako je dobar preduslov za razvoj naše države na viši nivo.” zaključio je Smajić.

Kako je EL company odgovorio na krizu najbolje govori činjenica da su proizvodnju 2016. počeli sa 7 uposlenika, a danas broje preko 50 uposlenih, sa tendencijom rasta. Begović je najavio da bi EL company krajem 2022. godine mogao imati 100 – 130 uposlenika.

Iz Frischeis–a prognoziraju dodatno poskupljenje rezane građe i smanjenje cijene iverice, naglasivši da dobavljači pokušavaju što je moguće više odgoditi trenutak smanjenja cijene iverice iako su im skladišta puna. “Cijene će definitivno padati, ali veoma teško će se vratiti na staro, jer su rasle svako 15 dana, a padat će svako 15 mjeseci.” – rekao je Ćoso.

Prisutnima se kratko obratio i Thomas Stautmeister, doktor nauka, konsultant i ekspert iz oblasti drvne industrije i namještaja. Priliku je iskoristio da BH proizvođačima preporuči stvaranje dobrih odnosa sa specijaliziranim njemačkim trgovinama, odnosno veletrgovinama, naglasivši da smatra kako ne postoje prepreke za takvo nešto. Dalje je preporučio upotrebu online shop–ova za prodaju namještaja, kao i otvaranje lokalnih servisa.

Panel je dalje nastavljen sa pitanjem “Kako izbjeći to da za Njemačku budemo low–cost zemlja?”. Batotić je na to pitanje odgovorila kako je važno da svaka kompanija bude svjesna svoje pozicije i da ima odgovarajuće pregovaračke moći. Smajić je kazao da je glavna krivica na proizvođačima, jer slabo komuniciraju dok kupci koriste tu priliku. Ejubović je na isto pitanje odgovorio da proizvođači ne smiju sebi dozvoliti da se nude i hvale jeftinom radnom snagom, jer imaju mnogo čime drugim da se pohvale.

Za kraj, Batotić je proizvođačima preporučila da vrlo decidno čitaju ugovore i da jasno komuniciraju šta mogu, a šta ne mogu, dok je Smajić je zaključio da je drvna industrija veoma žilava i da se veoma dobro pokazala u kriznim vremenima, te da je odlična podloga za razvoj države. Stautmeister je, za kraj prvog dana, prognozirao pozitivne trendove u drvnoj i industriji namještaja.

Drugi dan webinara i panela obilježile su teme o radnoj snazi, gdje se nastojalo odgovoriti na pitanja kako kompanije mogu pridobiti kvalifikovanu radnu snagu i zaustaviti njenu fluktuaciju, te teme o perspektivama menadžmenta i procesa te načinima njihovog poboljšanja unutar kompanija.

Nermana Ajanović, voditeljica odjela za razvoj i marketing kompanije Kolektiv, u svom stručnom izlaganju je upoznala učesnike sa promjenama na tržištu rada drvne industrije koje su se dešavale u toku 2019/2020/2021 godine gdje su se, kako je objasnila Ajanović “prema strukturi oglašenih radnih mjesta za zanimanja u drvnom sektoru najviše tražili radnici u proizvodnji, zatim arhitekte, produkt dizajneri i dizajneri enterijera, a potom ostala zanimanja. Ono što je ovdje interesantno za primjetiti jeste da potražnja za arhitektama raste iz godine u godinu.” Identične odgovore učesnici su imali priliku vidjeti i na prikazanim rezultatima Targer mini istraživanja stanja drvne industrije. Ajanović je kompanijama drvne industrije dala i nekoliko smjernica na kojin način mogu da izgrade svoj brend poslodavca, koji je definisala kao reputaciju koju ima poslodavac. Na tom putu je definisala tri koraka gdje kompanije trebaju da definišu svoju trenutnu kulturu kompanije, zatim da definišu kakvu kulturu kompanije žele izgraditi i po čemu žele biti prepoznatljivi, te da na kraju trebaju uskladiti sve procese, komunikaciju i ponašanje u skladu sa onim što žele da postanu.

Zoran Vuković, direktor Ustanove za stručno obrazovanje odraslih WMTA iz Banja Luke je dao smjernice kompanijama drvne industrije na temu kako efikasno obučavati radnike u drvnoj industriji. S obzirom na 15–ogodišnje iskustvo rada, WMTA je prepoznala sve prepreke na koje kompanije nailaze kada žele da ulože u edukaciju svoje radne snage. Kompanije drvne industrije su općenito otvorene za pružanje praktične obuke, njihovo sufinansiranje, kao i učestvovanju na projektima za sufinansiranje obuka. “Postoje različite vrste obuka, one mogu biti In-house obuke, a praksa u ovih 15 godina je pokazala da su najbolje obuke gdje se 1/3 nastave sastoji od teorije (pokazna oprema, softveri,..) i 2/3 praktične obuke na mašinama. Vrlo je važno naglasiti da se sa polaznicima potpisuje ugovor o obavezama, gdje preduzeće snosi troškove obuke, a ako radnici odluče napustiti preduzeće vraćaju cjelokupan iznos. Tu zaista vidite da li su ljudi došli u vašu kompaniju samo radi besplatne obuke, ili su došli da rade u vašem kolektivu dugoročno.” objašnjava Vuković.

Zanimljiv podatak predstavljen u rezultatima Targer mini istraživanja sprovedenog na osnovu 10 kompanija je taj da je u svim kompanija plata 2021. god. u odnosu na 2019.god. povećana, i to u nekim kompanijama i do 30%. Na pitanje da ocijene stepen zadovoljstva organizacijom unutar kompanije u rasponu 1-5, 60% kompanija je dala ocjenu 3, a 40% ocjenu 4.

Dr. Hadis Bajrić, profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, je učesnicima dao uvid u pet strategija za povećanje kapaciteta i produktivnosti proizvodnje. Bajrić je dao zanimljiv uvid u činjenicu da je “Profit u detaljima. Većina profita se krije između 90% i 100% produktivnosti. Prosječni radnik koji radi ispod 80% ostvarene norme  je samo teret toj firmi, a takvih primjera je nažalost mnogo. Međutim, tu nije kriv radnik, tj. najmanje je radnik kriv. Najveću krivicu snosi menadžment i struktura upravljanja kompanije.” Prema njegovom mišljenju, strategije koje mogu povećati kapacitete i produktivnost proizvodnje, a samim tim i profit kompanije se ogledaju u procesima upravljanja kvalitetom, eliminacijom gubitaka prema Lean metodologiji, plaćanju prema učinku, upravljanjem varijabilnosti, tj. težnji ka stabilnosti procesa, te eliminisanju i upravljanju uskim grlima u proizvodnji.

U panel diskusiji, na temu radne snage, Nenad Milinković, direktor kompanije Milinković d.o.o. iz Banja Luke kaže: ”Već smo prolazili kroz procese obuke radnika. U firmi imamo trening centar, gdje u kontinuitetu obučavamo zaposlene svoje kompanije, drugih kompanija kao i onih što dolaze sa tržišta nezaposlenih.”

Profesor na Mašinskom fakultetu u Zenici, i direktor kompanije BH Service, Alan Lisica navodi: “S obzirom na našu djelatnost, mi predstavljamo neku vrstu seizmografa u drvnoj industriji, gdje osluškujemo aktuelne trendove ove industrije. Mi nemamo generalno problem sa fluktuacijom radne snage, a prema mom mišljenju razlog leži u tome što prije svega  imamo fer naknade prema zaposlenim, kreirana je zdrava radna atmosfera, gdje je stavljen naglasak na ravnotežu poslovnog i privatnog života radnika gdje se u skladu sa tim kreiraju i uslovi rada.”

Dr.h.c. Thomas Stautmeister se obratio učesnicima i drugi dan panela, poručivši da su izazovi sa kojima se susreće njemačka drvna industrija identični onima sa kojim se susreće i BiH drvna industrija. Probleme pritisaka na cijene, nedostatka radne snage, nedostatka sirovine, i sl. nastojali su prije svega riješiti povećanjem produktivnosti kroz procese optimizacije i standardizacije, a trenutno su fokusirani na procese digitalizacije. Kasnije je istakao važnost obučavanja rade snage, te da budućnost nosi nove oblike učenja kroz tzv. e-learning.

Sa nešto elegantnijeg aspekta drvne industrije, a koji uključuje razvoj i dizajn proizvoda govorila je Ena Begićević – Čeliković, glavna dizajnerica kompanije Elosso iz Zenice. Sretna je što brojevi pokazuju da je u BiH porastao trend potražnje za dizajnerima u ovoj industriji, međutim ona je pronašla svoj drugačiji put. “Mislim da se na dizajnere kod nas još uvijek gleda kao na trošak, a ne ulaganje.” poručila je.

Također, drugi dan je o istoj temi govorio direktor kompanije Malak Janj, Ernad Smajić. “Radnike ne treba gledati kao na resurs, nego se prema njima treba ophoditi kao prema ljudskim bićima. Upravo radnik na duhovnoj i ljudskoj sferi pravi proizvode. Ukoliko se pobrinemo za njihove probleme, oni će se pobrinuti da naprave vaše proizvode.” zaključuje Smajić. Kroz sistem povećanja pravde prema zaposlenim, redovno plaćanje prekovremenih sati i dana, neradnim subotama, itd. u kompaniji Malak Janj povećana je produktivnost i zadovoljstvo uposlenih. Pored toga, sa rangiranjem stepena napredovanja uposlenih od 1 do 8 dali su radnicima osjećaj napretka kroz rad. Zanimljiva činjenica da je proizvodnja zajedno sa radnicima preko 15 dana funkcionisala bez inžinjera uprave i proizvodnje, a koji su bili u odsustvu zbog zaraze Covid 19 virusom.

Učesnici su dalje imali priliku da čuju iskustva panelista na polju optimizacija u proizvodnji, ušteda, i općenito organizacije u kompaniji. Kompanija Milinković ističe da je njihov najveći problem varijabilnost, jer imaju širok asortiman proizvoda. U tom smislu teško postižu usklađenost, tj. kao i većina drugih BH kompanija, samo planiranje rade intiuitivno jer do sada nisu pronašli način, kao ni softver koji bi objedinio njihove proizvode i riješio njihove probleme.

Profesor Lisica se složio sa Stautmeisterom po pitanju dobre perspektive koju nudi drvna industriju. Prema profesoru postoje tri pravca unapređenja procesa u firmama BH drvne industrije: “Ulaganje u tehnologiju, jer mi moramo biti svjesni da je tehnološki nivo naših firmi ispod svjetskog nivoa. Drugo, postoji veliki potencijal na polju unapređenja procesa. Većina drvoprepađivačkih firmi ne koristi najmodernije alate za unapređenje postojećih procesa, i tu vidim veliki potencijal i prostor. I još jedan segment, a to je rad na inovativnosti proizvoda.“

Šta nosi budućnost i koji su to trendovi koje možemo očekivati u drvnoj industriji, Begićević je objasnila riječima: „Ono što je najvažnije pratiti jesu trendovi u smislu kreiranja proizvoda koji su održivi, koji teže ka zelenim tehnologijama i proizvodima, i koji su oblikovani tako da imaju što manje uticaja na okoliš. Zaista imamo toliko pametnih materijala, a koje nijedan proizvođač u BiH ne koristi.“

„Kratkoročno, u ovom periodu prevelikih narudžbi, šta možemo naučiti, i prema kojoj strategiji se možemo usmjeriti? Hajde da napravimo komad više, hajmo poboljšati produktivnosti, i na taj način isporučiti više robe. Srednjeročno i dugoročno gledano, perspektive drvne industrije su dobre, jer se svijet polahko oporavlja. Zbog toga ima smisla ulagati u nove tehnologije, novi prostor i nove mašine. Šta je naša kontra mjera kod odlaska radne snage? Kako doći do povećanih plata? Trebamo biti svjesni da kako postoji rat za kupce, tako postoji i za kadrove. A kako se pobjeđuje u toj bitci pričali smo kroz teme motivacije radne snage i employer brandinga.“ zaključio je Kadrispahić na kraju dvodnevnog webinara organizovanog posebno za kompanije BH drvne industrije.

*Članak preuzet sa PIT.BA